PC Press info: software, hardware, peopleware

Apple predstavio Lion, iOS 5 i iCloud

Na svojoj godišnjoj konerenciji programera, WWDC 2011 (World Wide Develpers Conference) održanoj u
ponedeljak pred 5.200 posetilaca, Stiv Džobs, CEO Apple-a, predstavio je nova softverska dostignuća
svoje kompanije. Najavljeni su OS X Lion, Apple-ov legendarni operativni sistem, iOS 5, nova verzija mobilnog OS-a za iPhone, iPad i iPod Touch kao iCloud, Apple-ov pogled na cloud usluge.

 

Lion

OS X Lion će biti prvi Apple operativni sistem koji se neće prodavati na optičkom disku (CD ili DVD) već će biti moguće dobiti ga samo kroz Apple-ov AppStore, aplikaciju koja od skoro postoji na svakom Mac računaru. Prodaja će početi u julu a cena će biti samo 29,99 dolara.
Od preko 250 novih osobina Lion-a, Fil Šiler i Kreg Federigi iz Apple-a su predstavili 10 najvažnijih, među
kojima su i:

 

  • - Novi Multi-Touch gestovi koji su sada ugrađeni u Lion omogućavaju daleko prirodinji način korišćenja Mac računara.
  • - Full screen aplikacije koriste čitav ekran (pre svega MacBook-ova koji imaju manji ekran od iMac ili MacPro računara) i savršene su za čitanje mejla, surfovanje po netu, gledanje slika itd.
  • - Mission Control kombinuje Expose, Spaces, Dashboard i Full screen apps u objedinjen “pogled sa visine” na sve što se trenutno dešava na vašem računaru. Lako možete videte koje sve alikacije su pokrenute, prelaziti iz jedne u drugu, kreirati nove radne površine (Spaces)…
  • - Launchpad pojednostavljava pokretanje aplikacija tako što samo jednim Multi-Touch gestom dobijate prikaz svih vaših aplikacija, ma gde se one nalazile, u stilu iOS uređaja.

 

Pored gore pomenutih novosti, Lion donosi I potpuno redizajniran Mail, AirDrop (pojednostavlja razmenu
fajova između Mac-ova u blizini) kao Auto Save, Resume i Versions (više nećete morati da snimate vaše
dokumente, kompjuter će to raditi umesto vas) I još preko 240 novina.

Serverska verzija koja će se dokupljivati kao dodatak će koštati 49,99 dolara. Prodaja počinje isto u julu
ove godine.

iOS 5

Nova verzija operativnog sistema za Apple iPhone, iPad i iPod Touch donosi preko 200 novih osobina od kojih su na konferenciji najviže pažnje posvetili sledećim.

 

  • - Notification Center predstavlja jedno mesto za sva obaveštenja, dugo očekivano rešenje za rad sa obaveštenjima na iOS. Dovoljan je jedan gest ka dole od vrha ekrana i sva obaveštenja (novi mejlovi, propušteni pozivi, Facebook itd.) su tu. Novina je i to što sada obaveštenja neće prekidati ono što se trenutno dešava na uređaju (npr. igranje igrica) i neće zahtevati nikakvu reakciju korisnika.
  • - iMessage je nova Messaging usluga Apple-a koja omogućava iPhone ali i iPad i iPod Touch korisnicima da razmenjuju poruke preko Wi-Fi ili 3G mreže bez ikakvih dodatnih troškova. Poruke mogu biti tekstualne ali i slike i video, grupni razgovori, objavljivanja lokacije ili razmenjivanje kontakata.
  • - Newsstand je vaš trafika sa novinama. Možete se pretplatiti na novine (koje su za sada uglavnom američke ali ima i nekih evropskih) ili časopise i svako jutro ćete dobijati novi broj u vašem Newsstand-u sa sve novom naslovnom, kao ikonicom časopisa na polici.

 

Novi iOS donosi i bolji rad sa podsetnicima, jaču Twitter integraciju kroz ceo OS, par novina
na kameri i Photo aplikaciji, PC Free (ne morate imati kompjuter da bi podesili i počeli sa radom u vašem
uređaju), dugo priželjkivani Wi-Fi sync i još mnoge druge novosti.

Beta iOS 5 i SDK su odmah na raspolaganju programerima a konačna verzija će biti dostupna svim korisnicima iOS 4 kao besplatan update već od ove jeseni.

iCloud

Za kraj prezentacije ostavljen je dugo očekivani iCloud koji je konačno predstavljen i to kao usluga koja skladišti vaš sadržaj, bežično ga gura na vaše uređaje i integriše se sa aplikacijama. I sve to – besplatno.

Stiv Džobs je prestavio iCloud tako što je priznao da prethodna slična usluga, MobileMe, nije bila  baš najbolja ali da je sada iCloud potpuno nova stvar.

“Danas je pravo mučenje i veoma frustrirajuće da sve naše podatke i sadržaj održavamo aktuelnim na svim našim uređajima. iCloud čini da vaši podaci i važne informacije ostanu ažurne na svim uređajima, to automatski. I to što je integrisan sa aplikacijama znači da vi ne morate ni da mislite o tome. Jednostavno radi.” rekao je Džobs najavljući novu Apple uslugu.

Evo kratkog osvrta na neke od devet aplikacija koje čine iCloud.

 

  • - Bivše MobileMe aplikacije (Contacts, Calendar, Mail) koje su kompletno redizajnirane da rade u iCloud-u.
  • - App Store i iBookstore su radnje koje su sada u oblaku. Kada kupite nešto na vašem iPhone-u, automatski se pojavlju i n iPad-u
  • - Photo Stream je usluga koja slike koje napravite kamerom bilo kog vašeg uređaja, bežično i automatski, sinhronizuje sa vašim ostalim uređajima i računarom.
  • - iTunes in the Cloud omogućava da skidate muziku, koju ste već ranije kupili, na bilo koji od vaših uređaja. Takođe, uz iTunes Match, možete to isto da uradite sa muzikom koju niste kupili, koju ste ripovali ili dobili na neki drugi način. iTunes Match koristi činjenicu da među 18 miliona pesama koje su iTunes store-u sigurno postoji i većina vaših pa te pesme sinhronizuje sa ostalim uređajima a ove koje fale, koje iTunes nema na svojim serverima, možete sami da uploadujete.

 

Neki segmenti iCloud-a se već primenjuju na postojećem iOS 4, a Apple je najavio zvaničan početak iCloud-a za jesen ove godine.

Kompletan WWDC 2011 možete pogledati na http://events.apple.com.edgesuite.net/11piubpwiqubf06/event/

Multimedijalni Nero

Nero Burning ROM je već dugo najpopularniji program za snimanje sadržaja na optičke medije. Mnogi korisnici i dalje imaju nešto starije instalacije ovog programa, pošto je sa novim verzijama Nero postao sve glomazniji paket, uz dodavanje mnogo opcija koje nisu potrebne ako tražite samo program za snimanje CD/DVD diskova. Paket Nero Multimedia Suite 10 nastavlja trend dodavanja sve više opcija i predstavlja najopsežniju verziju do sada, sa novim mogućnostima za rad sa multimedijalnim sadržajima.

NeroMultimediaSuitePuna instalacija paketa Nero Multimedia Suite će zauzeti skoro 1.5 GB prostora na hard disku i instalirati desetak različitih aplikacija koje se mogu koristiti individualno, ili startovati preko centralnog ekrana. Nove verzije osnovnog programa Nero Burning ROM i pratećih alata za snimanje diskova nisu mnogo promenjene, ali ako koristite Blu-ray diskove, upgrade na verziju 10 ima smisla. U paket Nero Multimedia Suite je uključen Nero BackItUp & Burn koji predstavlja dobro rešenje za snimanje rezervne kopije važnih podataka i kompletnog stanja sistema.

Za multimedijalni aspekt paketa zaslužni su programi MediaHub i Vision, koji zajedno čine sistem Nero Vision Xtra. MediaHub služi za organizaciju video, muzičkih i grafičkih sadržaja i podržava veliki broj različitih formata multimedijalnih datoteka. Pored mogućnosti pregleda i osnovne obrade fotografija, MediaHub može da kreira prezentacije sačinjene od slika i filmova. Nero Vision je alat za video montažu koji omogućava rad na više kanala i ima opcije za lako pravljenje efekata kao što su slika u slici i postepeno preklapanje različitih segmenata. Nero Vision podržava High Definition DVD standard, a gotov film je moguće direktno snimiti i na Blu-ray diskove.

Prilikom instalacije, Nero će ponuditi dodavanje Ask Toolbar dodatka kao i promenu matične Internet stranice i opcije za pretraživanje, pa preporučujemo da obratite pažnju i ovo isključite. Probna verzija paketa Nero Multimedia Suite je jedna od aplikacija na našem DVD-u broj 169; možete je koristiti 15 dana, a posle toga posetite www.nero.com. Ako se odlučite na kupovinu, proverite da li imate neku stariju verziju Nero-a koji se često dobijao uz DVD pisače – u ovom slučaju možete uštedeti nešto novca za upgrade. Jedini problem je što Srbije nema na spisku zemalja, ali uvek možete da izaberete neku od susednih (isprobano!)

PC Press

CTAM: VOD TV na BR plejerima

BD-Live U želji da olakšaju korišćenje naprednih TV servisa, kompanije Clearleap i Related Content Database (RCDb) ukrstile su svoje tehnologije da bi ponudile servis koji omogućava gledanje kablovskih VOD (Video on Demand) sadržaja na Blu-ray uređajima.

Iako je VOD ponuda kod nas još u povoju (Video on Demand omogućava gledanje sadržaja koje nudi kablovski operater kad poželite sa mogućnošću pauziranja, prekida i nastavka gledanja baš kao da gledate sa lokalnog DVD/BR diska), ove dve kompanije nude rešenje koje će VOD servis učiniti dostupnim bez dodatnih ulaganja u specijalizovane set-top-box uređaje.

Scenario je otprilike ovakav: ukoliko imate Blu-ray plejer ili neki drugi uređaj koji podržava BD-Live režim (Playstation 3, XBox), dovoljno je da u njega umetnete BD disk sa RCDb softverom. Ovaj softver vas povezuje sa kablovskim operaterom i omogućava pregled VOD kataloga i pokretanje VOD sadržaja. Sa “druge strane” je Clearleap Cloud-bazirani softver koji se brine da svakom korisniku isporuči sadržaj koji je tražio.

U kompaniji Clearleap se nadaju da će pristup VOD sadržajima preko uređaja koje korisnici već imaju (ili planiraju da nabave), značajno smanjiti troškove kablovskih operatera pri uvođenju VOD servisa, a da će lakša dostupnost  zainteresovati veći broj korisnika koji još nisu razmišljali o korišćenju VOD servisa.

CTAM (Cable and Telecommunications Association for Marketing)

PC Press: DirectX 11 novosti

Bez obzira na to da li ste strastveni ljubitelj igara ili svoj računar koristite za ozbiljan posao, sigurno ste bar nekada čuli za DirectX i u određenoj situaciji bili prinuđeni da instalirate neku novu verziju. Pred nama je jedanaesto izdanje — Miloš Stamenković

silhouette Tokom perioda od celih 15 godina, DirectX je postao jedan od vitalnih delova svih Windows operativnih sistema i bez njega se danas jednostavno ne može. DirectX je API (Application Programming Interface) koji omogućava programerima da direktno pristupaju hardverskim resursima sa minimalnim uplitanjem operativnog sistema u takve akcije.

Sam DirectX je nastao u vreme Windows-a 95 kada je Microsoft-u postalo neophodno da pronađe i implementira API za direktnu komunikaciju sa hardverom. U to vreme, svi game developer-i su i dalje preferirali DOS, prosto zato što se hardveru moglo direktno pristupati uz maksimalnu brzinu izvršavanja koda. Windows, zbog svog memory management-a, nije omogućavao taj direktan pristup, što je komplikovalo stvari programerima i znatno usporavalo izvršavanje aplikacija.

Kao i uvek, neko drugi je započeo razvoj ovog API-ja, normalno, pod drugim imenom, ali je Microsoft kupio RenderMorphics, kompaniju koja je to radila, a bivšeg vlasnika firme uključio u razvoj DirectX-a, te su kasnije nastale verzije 2.0 i 3.0. Upravo se verzija 3.0 pokazala dovoljno dobrom da bi se pojavilo nešto više igara koje koriste novi API, da bi sa kasnijim verzijama DirectX sticao sve veću popularnost.

Verzija 5.0 je bila sledeća značajna (verzija 4 je preskočena iz nepoznatih razloga), pa posle 7.0 i na kraju 9.0, koja je bila najduže aktuelna. Verzije DirectX 9 su bile „a“, pa „b“ i na kraju „c“, s vremenom su dobijale nove funkcije, ali se u osnovi nije ništa posebno menjalo. S pojavom Windows Vista operativnog sistema paralelno se pojavio i DirectX 10, ali zbog striktne vezanosti za Vistu, ovoj verziji je trebalo nešto više vremena da bude maksimalno iskorišćena. Čak se može reći da kroz igre sve napredne funkcije DirectX-a 10 i nisu bile baš iskorišćene na pravi način, jer su programeri i dalje koristili DirectX 9.0c.

Sledeći korak za DirectX je došao sa Windows 7 operativnim sistemom, a zahvaljujući dobrim prvim reakcijama svetske IT javnosti na novi Microsoft-ov proizvod, sam DirectX 11 je znatno dobio na popularnosti. Iako još u prodaji nije bilo grafičkih kartica koje ga podržavaju, game developer-i su već počeli da implementiraju novi DirectX u svoje buduće igre.

Kada je AMD izbacio na tržište prvu generaciju DirectX 11 grafičkih karti, pojavio se i solidan broj igara koje koriste novi API. Pošto je cela akcija podigla dosta prašine, i nas je zainteresovalo da vidimo šta to sve novo nudi DirectX 11, i koje su prednosti u odnosu na prethodnu verziju.

Šta je novo?

Osnovne funkcije koje karakterišu DirectX 11 su: Shader Model 5.0, Tessellation, DirectCompute11, MultiThreading, Texture Compression i Render Post Processing. Prva stvar koja privlači pažnju je MultiThreading, koji tek sa ovom verzijom DirectX-a može više da doprinese poboljšanju performansi. Tako DirectX 11 ima znatno poboljšanu multithreading podršku koja omogućava deljenje thread-ova na mnogo nižem nivou. Novi API sada može i proces kreiranja nekog objekta da podeli na više paralelnih thread-ova, čime se veći broj jezgara multicore procesora mnogo bolje iskorišćava. Upravo zbog multithreading poboljšanja, tek DirectX 11 igre mogu na pravi način da upotrebe sva raspoloživa jezgra procesora, koja su doskoro, bar u igrama, uglavnom ostajala besposlena. Sama multithreading poboljšanja nisu vezana samo za CPU, već i za GPU, što znači da DirectX 11 ima i mnogo bolju optimizaciju kada se koriste dve ili više grafičkih karti u nekom od SLI ili Crossfire režima. Sve ovo treba odvojiti od renderinga, on je i ranije bio podržan, jer su ova multithreading unapređenja vezana za manipulaciju objektima u sceni i pre rendering faze.

tessellation Proces nazvan Tessellation je odavno poznat, ali je u DirectX verziji 11 prvi put podržan na hardverskom nivou, što znači da svi DX11 kompatibilni GPU-ovi imaju mogućnost hardverske teselacije. Ovaj proces predstavlja tehniku automatskog povećanja broja poligona na određenim mestima kako bi se dobila glatkost i lepši prikaz zakrivljenja na objektima. S većim brojem poligona dobija se bolji prikaz, ali se, s druge strane, produžava vreme koje je potrebno za razne manipulacije sa objektom.

Hardverska teselacija omogućava da se objekat u početku formiranja scene obrađuje u svom standardom broju poligona, čime se dobija na brzini, da bi tek na kraju, u procesu finalnog rendera, sam GPU na hardverskom nivou povećao broj poligona od kojih je načinjen objekat radi boljeg kvaliteta prikaza. Čim je ova funkcija „spuštena“ na hardverski nivo, omogućene su i upotrebljive performanse, jer je teselacija veoma zahtevan i komplikovan proces. Još jedna dobra stvar kod hardverske teselacije jeste skalabilnost, što znači da sporije DX11 grafičke karte mogu koristiti ovu funkciju na nižem nivou kompleksnosti, dok brže mogu ići sa većom i preciznijom teselacijom, koju dozvoljavaju brži GPU procesori ili čak kombinacije procesora.

Pored ovog noviteta, DirectX 11 uvodi i Shader Model 5.0 koji takođe povećava nivo „paralelizma“ prilikom renderinga. Uvedena je i tehnologija ComputeShader koja omogućava dodatno ubrzavanje post-processing efekata, kao što su motion blur i slično, a to je postignuto time što je ova mogućnost direktno podržana kroz hardver DX11 kompatibilnih GPU-ova. Ceo ComputeShader je, u stvari, tehnologija koja je veoma slična nVidia CUDA, ATI Stream-u i OpenCL-u, pa se tako može reći da Microsoft kroz DirectX 11 ima želju da sve ovo standardizuje kroz jedan API. ShaderModel 5.0 takođe uvodi i olakšan rad sa svim vrstama shader-a, čime se programerima omogućava da na mnogo lakši način implementiraju kompleksnije shader procedure, što uz dodatak GeometryShader funkcije daje mnogo veći nivo kvaliteta 3D prikaza.

kompresija2 Sledeći novitet je Texture Compression, iako je ova funkcija uvrštena u DirectX još od verzije 6. DXTC postoji već 10 godina i od tada ga masovno koriste svi game developer-i, jer omogućava znatnu uštedu prostora u grafičkoj memoriji i bolje performanse pri obradi tekstura. Ipak, glavni problem starog DXTC-a je gubitak kvaliteta pri kompresiji, što za današnje HD pojmove nije prihvatljivo. DirectX 11 uvodi mogućnost veoma efikasne kompresije HDR tekstura, uz skoro neprimetan gubitak na kvalitetu. Kroz novi API podržana su dva moda kompresije: BC6H i BC7, gde BC6H podržava kvalitet HDR kompresije u odnosu 6:1, što je veoma dobar nivo kompresije, uz apsolutno minimalan gubitak na kvalitetu. BC7 predstavlja još viši nivo – omogućava i upotrebu alpha kanala, i to sa odnosom kompresije 3:1, čime se dobija maksimalan kvalitet prikaza pri korišćenju kompresije tekstura.

Da li kupiti?

Sem ovih noviteta koje donosi DirectX 11, napravljeno je i mnogo manjih unapređenja u odnosu na DirectX 10, naročito kada je u pitanju uvođenje ShaderModel 5.0. Logično, sve ovo zahteva DirectX 11 kompatibilnu grafičku kartu, koju u ovom momentu pravi jedino AMD, dakle, Radeon 5XXX serija modela. Iako Microsoft pokušava da veže DirectX 11 isključivo za Windows 7, novi DirectX može biti instaliran i na Vista verzije operativnog sistema, tako da za uživanje u DirectX 11 igrama nije neophodno preći na novi operativni sistem.

Konstantno se priča da je za pravi Windows 7 „doživljaj“ neophodna DirectX 11 grafička karta, a to se može proveriti kupovinom nekog od Radeon 5XXX modela. U ponudi je dosta modela koji se razlikuju po ceni, pa lako možete odabrati neki koji će odgovarati vašem budžetu. Pošto se DirectX 11 najbolje može videti samo u najnovijim igrama koje, po definiciji, zahtevaju što moćniju grafičku kartu, ipak preporučujemo da investirate u što jači model, naravno, ukoliko imate želju da se igrate. Ako vam igre nisu bitne, za sada DirectX 11 za vas i nije toliko bitna stavka, pa je bar za neko vreme možete ignorisati – bar dok ne počnu da je upotrebljavaju nova izdanja medija plejera ili nekog softvera koji često koristite.

PC Press

Android Éclair update za HTC Hero

“Android Éclair update za mobilni uređaj HTC Hero će biti dostupan do kraja juna. Nadogradnja softvera će se vršiti u dva dela, prvi deo će se pojaviti ove nedelje i biće registrovan kada HTC Hero sledeći put bude automatski proveravao ažuriranje softvera. Drugi deo ažuriranja će se pojaviti do kraja meseca. Kako će drugi deo nadogradnje obrisati sve podatke koji se nalaze na uređaju, korisnici Hero telefona treba da obezbede sve važne podatke pre nastavka instalacije. Zbog veličine ažuriranja Vam preporučujemo da koristite WiFi konekciju za preuzimanje kako biste izbegli dodatne troškove.”
Izvor: htc

Čovek koji je pojeo Pakmena

Google je proslavio 30. rođendan igre Pac Man, pa da se pridružimo proslavi tekstom koji je objavljen pre “samo” 24 godine, decembra 1986. godine u časopisu “Računari”. Uživajte u intervjuu sa autorom ove igre… A kako Toru danas izgleda i šta radi, pročitajte na http://www.wired.com/gamelife/2010/05/pac-man-30-years/

Toru Iwatani, čovek koji je pojeo Pakmena

lako nije programer, Toru Iwatani predstavlja neku vrstu programske legende zato što je upravo on osmislio, dizajnirao i sproveo u delo legendarnu igru Pakmen, koja i danas predstavlja simbol čitave igračke industrije. Toru je rođen 25. januara 1955. u Tokiju. Sa samo dvadeset i dve godine zaposlio se u NAMCO Limited, kompaniji za proizvodnju video igara. Pored ovako standardnih podataka o karijeri, postoji i nešto što njega izdvaja iz mora uspešnih programera i konstruktora igara. Toru potpuni samouk. On nikad nije imao nikakvog formalnog obrazovanja iz programiranja, dizajna ili bilo koje druge oblasti kojom se bavi. Može se slobodno reći da je on realizacija tipičnog mladalačkog (i hakerskog) sna – čovek koji je uspeo zahvaljujući svojim idejama, snazi i radu i, možda malo, sreći. Njegov rad se najlakše može objasniti kad se zna njegovo radno mesto u NAMCO-u – on tamo radi kao “konstruktor igara”. On je taj koji generiše ideje, sortira ih, razvija i kontroliše njihovu realizaciju. Otac igre!

Kako ste se zainteresovali za kompjutere?

Moram vam reći da nisam naročito zainteresovan za kompjutere. Interesuje me stvaranje likova koji komuniciraju sa Ijudima. Kompjuter nije jedini medij koji koristi likove; mogao bih da koristim filmove ili televiziju, ili bilo koji drugi vizuelni medij. Dogodilo se da koristim, kompjuter. Postoji granica u onome što možete uraditi pomoću kompjutera. Hardverska ograničenja postaju i moja ograničenja. Ona me sputavaju, a ja se ne razlikujem od bilo kog drugog umetnika – ne volim ograničenja. Takođe sam ograničen činjenicom da je jedno mesto na kome se vide konačni rezultati ekran. Isključite kompjuter i lik nestaje.

Kako ste izabrali video igre kao oblik komuniciranja sa Ijudima?

NAMCO kompaniji sam pristupio 1977. Još nisam imao izgrađen moj lični pogled na to što ću raditi ovde. Moj doprinos kompaniji je slučajno uzeo oblik video igre.

Da li ste ikad studirali dizajn igara ili dizajn uopšte?

Ja nemam nikakvo posebno obrazovanje – potpuno sam samouk. Ne uklapam se u lik prosečnog grafičkog dizajnera ili likovnog dizajnera. Samo sam imao jasnu ideju o tome šta je dizajner igara – neko ko stvara projekte koji čine ljude sretnima. To je njegova svrha. Veoma je važno da shvatite da ja nisam programer. Ja sam razvio detalje i dizajnirao oblike, ali drugi Ijudi su ti koji su, napisali program.

Koje ideje su stajale iza stvaranja Pakmena?

Na samom početku pala mi je na pamet japanska reč “taberu”, koja znači jesti. Dizajn igara često počinje rečima. Počeo sam da se igram tom rečju, praveći skice u svesci. Sve kompjuterske igre koje su se tada mogle naći na tržištu su bile nasilne – to su bili tipovi ratnih igara i osvajača iz svemira. Nije bilo igara u kojima bi svi mogli da uživaju, naročito nije bilo igara za žene. Želeo sam da stvorim “smešnu” igru u kojoj bi mogle da uživaju i žene. Priča koju volim da pričam o nastanku Pakmena je da sam jednog dana bio prilično gladan i da sam naručio picu za ručak. Pojeo sam jedan isečak i ono što je ostalo mi je dalo ideju za Pakmenov oblik.

Da li je ta priča o pici istinita?

Delimično. Ideogram za usta u japanskom jeziku je kvadratnog oblika. Nije okrugao kao pica, ali sam je odlučio da ga zaokružim. Postojalo je iskušenje da Pakmenov oblik ne bude tako jednostavan. Dok sam oblikovao igru, neko je predložio da dodamo oči. Odbacili smo tu ideju zato što bi, da smo dodali oči, verovatno želeli da dodamo i naočare, a možda i brkove. Tome ne bi bilo kraja.

Hrana je drugi deo bazičnog koncepta. U mom prvobitnom nacrtu stavio sam igrača u sred ekrana punog hrane. Kad sam malo promislio o tome, shvatio sam da igrač verovatno ne bi znao šta treba da radi; svrha igre ne bi bila jasna. zato sam napravio lavirint i stavio hranu u njega. Tako bi onaj ko igra imao pred sobom neku strukturu koju bi mu davalo kretanje kroz lavirint. Japanci imaju sleng reč “paku paku” kojom opisuju kako se usta otvaraju i zatvaraju dok neko jede. Ime Pakmen potiče od te reči.

Kad ste odlučili da će Pakmen biti igra hrane i jedenja, šta je bio sledeći korak?

Nema previše zabave u igri koja se bavi jedenjem, pa smo odlučili da napravimo neprijatelje koji bi uneli male uzbuđenje i napetosti. Igrač je morao da se bori sa neprijateljima da bi došao do hrane. Svaki od neprijatelja ima svoju ličnost. Neprijatelji su četiri mala duholika stvora u četiri boje – plavoj, žutoj, ružičastoj i crvenoj. Upotrebio sam četiri različite boje uglavnom zato što sam mislio da će se to svideti ženama.

Da bih dao igri napetost, želeo sam da u određenom trenutku igre duhovi opkole Pakmena, ali sam shvatio da bi bilo suviše stresno za Ijudsko biće kakvo je Pakmen da bude stalno opkoljen i lovljen. Zato sam odlučio da napadi dolaze u talasima – duhovi će napadati i povlačiti se. Kako vreme prolazi oni će se pregrupisati napadati ponovo i ponovo se povlačiti. To mi se činilo prirodnijim od konstantnog napada. Onda je usledilo oblikovanje duhova kao i davanje Pakmenu njegovih sopstvenih moći. Ako ste igrali tu igru, znate da i Pakmen ima svojih moći. Ako pojede energetsku pilulu u jednom od četiri ugla ekrana, on može da uzvrati napad tako što će pojesti svog neprijatelja. To Pakmenu daje mogućnost da bude ne samo plen, nego i lovac.

Kakvu ličnost ste bili namenili Pakmenu?

Pakmenova ličnost se teško može opisati čak i na japanskom – on je nevin. Niko ga nije naučio da razlikuje dobro i zlo. On se ponašao više kao malo dete nego kao odrasla osoba. Možete o njemu da mislite kao o detetu koje uči stvari tokom svojih dnevnih aktivnosti. Kad bi mu neko rekao da je oružje zlo, verovatno, reagovao tako što bi hteo da pojede sve oružje, čak i pištolje policajaca. On nema razvijen osećaj za razlikovanje zato što je naivan. Ali on uči iz iskustva da neki Ijudi, na primer policajci, treba da imaju oružje i da ne može pojesti svo oružje na koje naiđe.

Koji je bio najkomplikovaniji deo oblikovanja igre?

Algoritam za četiri duha. Bilo je teško uskladiti sve pokrete. To je bio problem zato što su pokreti duhova prilično složeni. To je srce igre. Želeo sam da svaki duh ima svoj lik i svoje sopstvene pokrete, tako da se ne dogodi da ga jure u koloni jedan po jedan, što bi bilo prilično nemaštovito i dosadno. Crveni duh koji se zove Binki juri direktno za Pakmenom. Drugi ima svoju lokaciju na nekoliko tačaka ispred Pakmenovih usta. Ako je Pakmen u centru, onda su ta dva duha jednako udaljena od njega ali se svaki kreće nezavisno, tako da ga hvataju u sendvič. Ostali duhovi imaju mnogo manje definisane putanje. Tako se oni svi približavaju Pakmenu na jedan prirodniji način.

Kada je čovek pod neprekidnim napadom, on se obeshrabri. Zato smo razvili talasni napad – napad i povlačenje, pa ponovo napad i povlačenje. Postepeno se vrhunci i udoline u krivoj koja reguliše napad sve više izravnavaju, tako da napadi postaju sve češći.

Da li je još Ijudi radilo na projektu Pakmena?

Na projektu je radio jedan hardverski inženjer, jedna osoba koja je pisala muziku i jedan dizajner pakovanja – znači, petoro Ijudi ako računamo i mene i programera. Od postavke koncepta pa do iznošenja igre na tržište je prošlo godinu dana i pet meseci – više nego što je obično potrebno za sličnu igru. Isprobavali smo svaku pojedinost dok smo radili na igri. Ako neki detalj nije bio zabavan, ili nije ništa dodavao zanimljivosti igre, jednostavno smo ga izbacivali.

Da li je Pakmen bio popularan kod žena kako ste očekivali?

Da. Ne samo on, nego i sve ostale verzije, kao Gospođa Pakmen i slično. Pakmen je, takođe, postao veoma popularan u nekim zemljama na koje nisam pomišljao. Bio sam siguran da će se prodavati prilično dobro u Japanu, ali sam bio iznenađen kad sam video kako se dobro prodaje u SAD i u nekim drugim zemljama.

Postoje li neke stvari kod Pakmena koje biste voleli da promenite?

Pakmen je nešto što sam stvorio pre mnogo godina. Dok sam ga pravio, osećao sam da on predstavlja vrhunac moje moći i rada drugih. Tada sam bio zadovoljan. Ali on nema mnogo veze sa tim ko sam ja danas i sa onim što ja radim trenutno. Posle Pakmena sam razvio još jednu igru koja se zove Libble Rabble. Igrački koncepti čine je prilično interesantnom igrom – čak i boljom od Pakmena, ali nije postigla uspeh kakvom sam se nadao.

Kako se vaš život promenio posle Pakmena?

Moj život se nije mnogo promenio, iako su se dosta promenile moje ideje o tome šta želim da postignem. Od skora osećam da bih želeo da učinim da Ijudi koji uživaju u igranju igara zaplaču – želeo bih da im nametnem osećanje koje je različito od onih na koje su navikli za vreme igranja video igara. Želeo bih da napravim neku vrstu dramatične igre. Želeo bih da igrači imaju priliku da osete i druga osećanja – na primer, tugu. Neće plakati zato što su povređeni. Plakaće dok budu igrali moju igru iz istog razloga zbog kojeg Ijudi plaču i dok gledaju film kakav je E.T., zato što ih dira. Ljudi idu da gledaju tužne filmove svojevoljno zato što vole da budu ganuti, iako je to tužno osećanje. Voleo bih da stvorim igru koja će tako uticati na Ijude.

Mislite li da je teže rastužiti Ijude nego ih zasmejati?

Mnogo teže. Moguće je Ijude brzo zasmejati pomoću šala, ali da bi se oni naterali da plaču, potrebno je stvoriti specijalnu situaciju, a za to treba vremena. Film kakav je E.T., gde se Ijudi i smeju i plaču, jako je teško napraviti.

Da li vam ikada dosadi pravljenje igara?

Trenutno se polako povlačim iz procesa pravljenja igara i više se bavim administracijom. To je fino zbog toga što mogu da prebacim stvari koje nisam voleo da radim na svoje osoblje i tako izbegnem frustracije koje sam pre imao. Takođe mogu da uradim upravo one stvari koje želim – niko ne ograničava, a to je izuzetno prijatno.

Da li se bavite oblikovanjem i drugih stvari osim igara?

Smatram da su sve naše aktivnosti oblikovanje. Na primer, ako se viđate sa nekom ženom ili devojkom, vi smišljate načine kako da učinite da bude zadovoljna. Da li da joj date poklon? Kakav poklon? Kada bi bilo najbolje da joj ga date? Uvek pravite neku vrstu strategije ili plana igre. Kao i kad oblikovanje igara, vi tragate za zadovoljstvom koje vam daje izraz sreće na nečijem licu.

Pripadam studijskoj grupi od oko 40 Ijudi, u kojoj diskutujemo o novim medijima, uključujući tu i obrazovni softver i probleme obrazovanja koje on može da reši. To je oblast na kojoj mnogo moramo da radimo, jer je činjenica za stid to da Japan ima najgori obrazovni sistem. Iskreno da. vam kažem, ako obrazovanje nije zabavno – Ijudi neće učiti. Naravno, moja specijalnost je zabavljanje Ijudi. Ako postoji nešto što treba da se nauči, a može se izraziti na zabavan način, to bi mogao biti dobar osnov za zanimljivu igru. Takođe sam zainteresovan za obrazovni softver i za kompjuterski pomognuto učenje (CAI) zbog ekonomskog opstanka. Kompanije koje se koncentrišu samo na pravljenje igara nemaju sigurnu budućnost. Postoji puno Ijudi sa dovoljno interesa da dobro plaćaju za obrazovni softver.

Kakvu vrstu znanja ili filozofije mora da poseduje konstruktor igara da bi bio uspešan?

Mora da razume Ijudske duše i da bude dovoljno kreativan da zamisli stvari koje drugi ne mogu da smisle. Morate biti prinuđeni iznutra da budete pomalo drugačiji od ostalih i da uživate u tome što ste drugačiji. Takođe morate biti sposobni da vizualizujete likove koji će biti sastavni deo igre i ne smete da pravite kompromise sa prvom idejom koja vam padne na um. Na samom kraju, morate uživati u tome da činite Ijude sretnima. To je osnova dobrog pravljenja igara i vodi do sigurnog rezultata.

Šta mislite, kako će izgledati pravljenje igara kroz deset godina?

Igre će postati sve sličnije filmovima – to se događa već sada u najvećim igrama. Takođe će biti više više-igračkih mrežnih igara kao što je Mega War – zbog fascinantnost borbe u nepoznatom. Veoma je intrigirajuće igrati ne samo sa drugom osobom, nego i sa nekim koga uopšte ne poznajete.

Superteza: Upoznajte majstora za organizaciju fotografija

Dolaskom digitalnih fotoaparata, gomila razbacanih fotografija u računaru ubrzo prerasta u košmar, ako se na vreme ne preduzmu organizacioni koraci. Kategorizacija fotografija po mesecima, događajima ili učesnicima, često je zadatak samo za najupornije. Zato je najbolje, ovaj dosadan posao prepustiti profesionalcu. Windows Live Photo Gallery je pravi izbor: jednostavan za rad, podjednako dobar na lokalnom računaru i na Internetu, i što je najvažnije, besplatan. Kako se  uspešno poslužiti bogatim opcijama i za kratko vreme dobiti uredne kolekcije foto albuma; kako iskoristiti veštačku inteligenciju ugrađenu u ovaj moćan softver, saznaćete ako pročitate novi Supertezin tutorijal : Windows Live Photo Gallery: Majstor za organizaciju slika. Pozivamo vas, da se pored ovog tutorijala, na stranama bloga www.superteza.com upoznate sa mnogobrojnim profesionalnim uputstvima za rad u operativnom sistemu Windows 7.

Superteza: Windows Live Photo Gallery

PC Press: Besplatno pečenje

PCPress-besplatno-pecenje “Vikend tarifa” na našem sajtu www.pcpress.info obično donosi neke bonuse, pa smo za ovaj (praznični i produženi) vikend pripremili mali pregled besplatnog softvera za snimanje CD/DVD/BR diskova. Umesto da jurite “krekove”, iskoristite neki od ovih besplatnih alata, a mi (za sada) nećemo proveravati šta snimate…

Razvoj besplatnih alternativa za snimanje diskova je otišao toliko daleko da su mnoge od njih, a najzanimljivije vam predstavljamo, odavno dostigle, pa i prevazišle komercijalan softver. To posebno dobija na značaju ako imamo u vidu da su kreatori komercijalnih rešenja uveliko zaplovili nekim drugim vodama, fokusirajući se na dodatke, kodeke, video-plejere i slično, dok običnom korisniku najčešće treba samo rešenje za osnovnu namenu – brzo i lako snimanje diska. — Filip Majkić, Nebojša Rašković, Marko Herman


Nero 9 Free

 

PCPress-Nero1 Krećemo od programa koji će mnogima biti najprepoznatljiviji – Nero 9 Free. Jednostavno rečeno, radi se o izuzetno olakšanoj verziji Nero aplikacije, koja je tokom godina postala sinonim za snimanje diskova, prevashodno zato što se duže vremena besplatno delila uz gotovo svaki CD pisač. Nju možete preuzeti sa zvaničnog sajta (54,5 MB), namenjena je isključivo za lične potrebe, a potrebno je samo da ostavite svoju e-mail adresu. Zauzvrat dobijate softver koji je u stanju da snima podatke preko kompilacije i kopira diskove. Po mogućnostima, Nero 9 Free zaostaje za ostalim aplikacijama, ali bi mogao biti sasvim pogodan za jedan krug korisnika koji preferira njegov interfejs. Nema previše naprednih opcija pošto se sve svodi na najrudimentarnije – čak nije moguće direktno biranje brzina snimanja, izuzev minimum, safe mode, automatic i maximum, a pored toga, jedina vredna pomena je mogućnost verifikacije. Ovaj program omogućava naknadnu dopunu, odnosno dokupljivanje određenog paketa i otključavanja/skidanja drugih opcija Nero aplikacije.

Windowslogo

 

www.nero.com

 


CDBurnerXP

 

PCPress-cdburnxp3 Radi se o jednoj od popularnijih besplatnih aplikacija koja već duže vremena egzistira kao alternativa komercijalnom softveru. Interfejs prilikom pravljenja kompilacije podseća na Easy Media Creator, sa podelom na gornji i donji deo, ali je samo na prvi pogled tako. Prilikom startovanja programa birate šta želite da uradite (kreirate kompilaciju, snimite audio-disk, imidž, kopirate ili obrišete disk), nakon čega vas program vodi dalje. Ova stavka, iako naizgled ne toliko značajna, može biti od velike važnosti za prihvatanje aplikacije od strane šireg kruga korisnika, jer olakšava upoznavanje sa mogućnostima programa. A one su zaista velike, do te mere da je omogućeno štampanje slika za DVD kutije. Moguće je snimanje butabilnih diskova, audio CD-ova sa pauzom ili bez pauze između traka, kreiranje ISO imidža, relativno skoro je dodata i opcija verifikacije za sve procese snimanja, a treba spomenuti i konvertor više grafičkih formata. Sveukupno, radi se o kompletnom programu koji vrlo lako može odmeniti komercijalne softvere za najveći deo potreba običnog korisnika. Može se lako pronaći preko pretraživača, a veličina fajla koji se preuzima iznosi 3 MB.

Windowslogo

 

www.cdburnerxp.se

 


ImgBurn

 

PCPress-ImgBurn2 Softver koji nudi najviše od svih nekomercijalnih aplikacija ovog tipa jeste ImgBurn, a treba imati u vidu da se radi o programu koji je u potpunosti fokusiran na efikasno snimanje diskova sa pregršt naprednih opcija, i koji čak omogućava korisniku da proveri kvalitet snimka diska! Verzija 2.5.0 je donela nešto što je najviše nedostajalo ovom programu – mogućnost snimanja kompilacije iz više izvornih foldera (do sada je korisnik morao da pripremi folder iz koga će snimati primenom fajl menadžera). Radi se o vrhunskoj alatki za snimanje bilo kog tipa optičkih medija. U početku broj opcija i informacije koje se prikazuju mogu delovati napadno, ali smo mišljenja da vredi izdvojiti malo vremena i upoznati se sa njima jer zauzvrat dobijate moćno parče softvera sa pregršt opcija, od snimanja HD optičkih medija, preko kreiranja imidž fajlova, do podešavanja Layer Break-a u sektoru (što je posebno interesantno za Xbox360 igre), pa čak i vođenja detaljne statistike. Interfejs je jednostavan i pregledan, a pregršt mogućnosti ne možemo stići ni da nabrojimo zbog ograničenog prostora. Posetite zvaničan sajt, skinite 2 MB i uverite se i sami!

Windowslogo

 

www.imgburn.com

 


Express Burn

 

PCPress-Express Burn Ovo je jedan od najpoznatijih programa za rezanje diskova pod Mac operativnim sistemima. Vizuelno podseća na prve verzije Nero programa, što je i bila želja proizvođača, da jednostavnim interfejsom omogući najširem krugu vlasnika Mac mašina lako rezanje. Program se može detaljno podesiti, a prati ga i lepo osmišljena Help sekcija preko koje se može doći do skoro svih potrebnih informacija. Osnovni meni ima svega šest lepo dizajniranih ikona preko kojih se izvršavaju željene naredbe. Sam pogram je do sada doživeo četiri izdanja, a u svojoj poslednjoj verziji (4.25) donosi daleko bolje mogućnosti organizacije fajlova. Jedina mana je to što besplatna verzija radi samo sa CD-ovima, a zahteva plaćanje za podršku drugim tipovima diskova.

Applelogo

 

www.nch.com.au

 


Brasero

 

PCPress-braseroOvo je jedan od popularnijih programa za rezanje diskova u GNU/Linux svetu, a posebno među onima koji koriste Gnome grafičko okruženje. Odlikuje ga jednostavan interfejs kroz koji možete obaviti jednu od pet vrsta rezanja: audio-disk, video-disk, kompilacija, direktno kopiranje drugog diska ili snimanje image fajla. Fajlovi i folderi se lako dodaju prevlačenjem direktno iz pregleda foldera kroz fajl menadžer program, a Brasero se odlično integriše u operativni sistem; dodaje novu opciju u kontekstualni meni. Njegove mogućnosti mogu se proširiti plug-in-ovima, a jedan od njih omogućava i da se na disk režu fajlovi koji se ne nalaze na lokalnom disku. Program omogućava proveru snimljenog sadržaja, a ima i rudimentaran editor omota za diskove.

GNUlogo

 

projects.gnome.org/brasero/

 


K3b

 

PCPress-k3b Ovo je najpopularniji program za rezanje diskova među korisnicima GNU/Linux operativnog sistema. Iako je prilagođen KDE grafičkom okruženju, koristi se i u drugim okruženjima bez ikakvih problema. Matični interfejs programa K3b delovaće previše komplikovano manje iskusnim korisnicima, ali je u suštini jednostavan: tu je stablo direktorijuma, spisak trenutno odabranog foldera i prostor u koji se prevlače sadržaji koje treba snimiti. Program nudi impresivan broj tipova diskova koje možete narezati. Osim kompilacije i audio-izdanja, podržan je mixed mode, video CD i DVD izdanja, kao i egzotični eMovix sistem kojim se kreira butabilni disk (baziran na minimalnoj GNU/Linux distribuciji i MPlayer programu) koji obezbeđuje pokretanje video-zapisa na bilo kom računaru sa odgovarajućim hardverom. K3b može i da ripuje audio, DVD i VCD izdanja, a kroz veliki broj opcija može se detaljno podesiti način rada.

GNUlogo k3b.plainblack.com

 

Blu-ray i GNU/Linux

Oba opisana programa za "pingvina", kao i mnogi drugi za ovu platformu, u suštini predstavljaju grafički interfejs kroz koji se koristi set alata za manipulaciju optičkim diskovima. U većini slučajeva, backend je cdrtools (ranije cdrecord) paket alatki koje uspešno rade sa svim popularnijim formatima, od CD-R i CD-RW, preko DVD+R/RW i DVD-R/RW. To znači i da većina programa za GNU/Linux sisteme omogućava i rad sa Blu-ray diskovima jer je cdrtools podršku za ovaj format optičkih diskova dobio još u leto 2007. godine.

PC Press

PC Savet: Aktivirajte DVD biblioteku u Visti

vista_qa_headerMicrosoft je svojevremeno objavio članak u knowledge base stranicama o tome kako se može aktivirati DVD Library funkcija na Windows Vista sistemu. Ta funkcija je po default-u aktivna u Windows XP Media Center Edition operativnom sistemu, a čini da se sadržaj DVD-a smesti na hard disk i pojavi My Videos folderu.

Za početak zatvorite Windows Media Center ako je pokrenut. Kliknite na Start, otvorite regedit, pa ako vam sistem zatraži administratorsku lozinku – unesite je. Kada se pojavi prozor Registry Editor-a, potražite ključ: HCUSER\Software\Microsoft\Windows\CurrentVersion\Media Center\Settings\DvdSettings. U desnom delu prozora kliknite desnim tasterom miša na ShowGallery i odaberite opciju Modify. Obrišite sadržaj i otkucajte Gallery, a potom kliknite na OK. Sada možete izađi iz Registry Editor-a, a DVD biblioteka će raditi kako očekujete.

Ovaj postupak možete primeniti na Vista Home Premium i Ultimate, kako u 32-bitnoj tako i u 64-bitnoj varijanti.

Izvor: PC 1000

PC Press: Play it again…

PC Press-play-it-again-PCPressKao što smo obećali, vikend ćemo vam ulepšati pregledom karakteristika najpopularnijih audio plejera za Windows, Mac OS X i GNU/Li­nux sis­teme…

Bez obzira za koji se odlučite, nadamo se da ćete uživati u svom izboru dobre muzike.

Linkovi vode do pojedinačnih plejera, a da ne bismo opterećivali Internet agregatore, pojedinačne prikaze smo “sakrili” od očiju agregatora i pretraživača. Tako ćemo ujedno proveriti i koliko nas pažljivo čitate :) i da li vam se dopadaju ovakvi pregledi.

Pregledom smo obuhvatili sledeće plejere:

PCPress-Audio-pl_tab

Pregled su pripremili Jo­van Bu­la­jić, Ne­boj­ša Ra­ško­vić i Mar­ko Her­man


Sre­di­te ta­gove

Da bi audio‑ple­je­ri us­pe­šno pre­po­zna­li va­šu mu­zičku ko­lek­ci­ju, tre­ba da sre­di­te ta­go­ve svo­jih MP3, OGG i dru­gih faj­lo­va. To mo­že­te ura­di­ti i iz sa­mih ple­je­ra, ali je lak­še po­sao oba­vi­ti po­moću spe­ci­ja­li­zo­va­nog pro­gra­ma. EasyTag je a­pli­ka­ci­ja ko­ja pos­to­ji u ver­zi­ja­ma za sva tri ope­ra­tiv­na sis­te­ma, pot­pu­no je bes­pla­tna a od najčešćih for­ma­ta ne po­drža­va sa­mo WMA. Omo­gućava brzo de­fi­ni­sa­nje ta­go­va u ve­li­kom bro­ju faj­lo­va is­tov­re­me­no, kao i i­zme­nu na­zi­va faj­lo­va i fol­de­ra. Pre­u­zmi­te ga sa easytag.sourceforge.net.


Sta­tis­ti­ke slu­šanja

Ako že­li­te da zna­te ko­je pe­sme najčešće slu­ša­te, ko­ji su vam (sta­tis­tički) omi­lje­ni i­zvođači, kao i ko­li­ko ste pe­sa­ma uku­pno čuli, po­se­ti­te last.fm ili libre.fm. Last.fm je po­zna­ta dru­štve­na mre­ža za­sno­va­na oko sku­plja­nja sta­tis­ti­ka po­je­di­načnih ko­ri­sni­ka, kre­ira­nja Wiki uno­sa o i­zvođačima i mo­gućnos­ti slu­ša­nja In­ter­net ra­di­ja po žan­ro­vi­ma i sličnos­ti sa i­zvođačem. Libre.fm ima u o­sno­vi sličnu ide­ju, ali ne kre­ira dru­štve­nu mre­žu – omo­gućava vam da pra­ti­te sop­stve­ne sta­tis­ti­ke slušanja, a so­ftver je do­stu­pan sva­ko­me ko želi da ga is­ko­ris­ti za sop­stve­ni sajt ko­ji bi mo­gao da kon­ku­ri­še Last.fm‑u.


PC Press